Best friends

Ime i Prezime: Stella Andrić
Uloga: problematična cura
Izgled (slika i opis): klik prvi, klik drugi, klik treči, klik četvrti, plava duga valovita kosa, plave oći, visoka, vitka
Osobine: vesela, uvjek spremna za nove izazazove, uvjek spremna pomoći, snalažljiva, dobra prijateljica.
Napomene: Voli pjevati i glupirati se. Priča Hrvatski, Engleski, Talijanski i Švedski.

me i Prezime:Allyson Corbet
Uloga:Amerikanak
Izgled (slika i opis):Slika mi neradi =(
Duga valovita smeđa kosa,svjetlo plave oči.
Osobine:dobra,vesela,luda u dobrom smislu,nestrpljiva,dobra prijateljica
Napomene:obožava pjevati i plesati i jako je dobra u tome govori engeski i nešto malo hrvatski (ali jako loše)

Ime i Prezime : Ela Marković

Uloga: Problematična cura

Izgled (slika i opis): (Trenutno koristim internet Google Chrome pa nemogu postat slike a niti nevidim slike koje su drugi postali).
Opis:Duga crna ravna kosa,šiške na stranu,zeleno-plave oči.

Osobine: problematična,tvrdoglava,sarkastična.

Napomene: Voli glazbu i sve što ima veze sa njom.Govori engleski ,hrvatski,talijanski,španjolski i njemački.Voli se svađati.


btw.Mihaela šta nisi ti problematična cura?Pitam jer imaš sve osobine dobre cure.

Nera Mihaljević-Davila

Uloga: Neznan. More pijana cura? xD
Izgled (slika i opis):
Kratka tamno tamno smeđa kosa, zelene okice, niska, mršava.
Osobine: Osoba vrlo promjenjiva karaktera tako da se ne kuži tko je ona zapravo. Savršena glumica, ali uglavnom prikazuje svoj veseli prirodni karakter. Masku stavlja samo u nuždi. Zna manipulirati ljudima, i uživa u tome. Inače je uglavnom je vesela hippie dobrica koja uglavnom nosi "Peace" majce i vjenčiće cvijeća u glavi. Velika sanjarka, koja uvijek sanja, i vidi zvijezde usred bilog dana. xD Ima rakuna kojeg vodi sa sobom po imenu Tyv, što na norveškom znači "kradljivac/lopov". Obaveznon nosi u svojoj platnenoj hipi torbi sa sobom jednu limenku čistog danskog piva a stalno pijucka one sokiće iz tetrapaka na slamku.
Napomene: Obitelj s majčine strane vuče duboke korijene iz Norveške, ali kada se materina mater doselila u Hrvatsku udala se za nekog random tipa Mihaljevića. (Nerin otac je talijan.)
Obožava crtati i svirati gitaru. Priča engleski kao Rus (a.k.a razumije ga ali je njen izgovor riječi čisti užas), priča odlično oba norveška jezika, danski (koji je prilično sličan norveškom pa ono), talijanski, ruski, bosanski i srpski xD i očito hrvatski.Nosi sa sobom svoju putnu bilježnicu u koju skicira svako mjesto na koje nalete, makar to bilo neko selo negdi Bogu iza nogu.


p.s. Nadam se da nije predugo. Sve je ovo hrpa ispraznih fraza xD

Ime i Prezime: vedrana terwanna
Uloga:dobra cura
Izgled : slika: avatrar
Osobine:vesela, otkačena, hippie (u blažem obliku), nosi veselu odječu.svira gitaru, vozi skejt, piše. mama luđakinja,a otac ju je napustio. posvojila ju je jedna bogatašica od koje je kasnije pobjegla. žestoki rainbow warrior ( bolje da ne znate što je to). voli jahanje i mačevanje. također je zaljubljena u staru grčku
Napomene:pričam odlično engleski, nizozemski, hrvatski, njemački i grčki. mama joj je luđakinja, a otac nije htio čuti za nju. najbolja prijateljica joj je nera mihaljević-davila

Ime i prezime: Nika Dorotea Kovač
Uloga: dobra cura
Izgled: [sliku ću editat kasnije]Duga crna kosa, ljubičaste velike oči, visoka i blabla.
Osobine: Jel moram? -.-'
Napomene: Priča japanski, engleski, talijanski, njemački i malo Danskog što ju je Nera naučila(i hrvatski, rajt.)Bježala od kuće 3 puta.Nijednom nije dugo trajalo.BF sa nerom.

Ime i prezime: Teodor Pinebrook
Uloga: naporan dečko (jedini u grupi xP)
Izgled: avatar
Osobine: veseo, zrači pozitivnom aurom, svojevrsni genije u području moderne tehnologije, izumitelj. Obožava trčati, najbrže trči u usporedbi sa ostalima iz grupe. Otac znanstvenik, majka spisateljica/kućanica. Obožava mitologiju skoro svake države i voli gledati anime.
Napomena: govorim hrvatski, engleski, njemački te mrvu francuskog. Volim pričati, ali neznam kad treba stati. Ekstremno naporan u nekim situacijama.

Odlično! Sad imamo sve likove pa možemo početi pisati!
Ako netko želi početi prvi, može, ako ne ja ću.

Evo ja ću

Ajde, može

Spavala sam.
Barem dok mi budilica nije zazvonila. Umorno sam pogledala prema njoj i udarila ju rukom, te je ona svoju prodorno dernjavu prekinula.
Bacila sam umorni pogled prema satu. 5:30 ujutro... Skočila sam na noge. Iako se mrzim buditi prije podne, ipak, ipak danas odlazim. I to mi je ulijevalo svojevrsni adrenalin.
Na brzinu sam obukla peace majcu na špaline, kratke hlače, i kapu na glavu koja je ujedno uz tetrapak sokiće i jeftino dansko pivo bila moj znak.
Brzo sam dohvatila veliku platnenu torbu preko ramena, pederušu i mobitel te se sjurila u kužinu izmjeniti zadnje pozdrave s babom i didom.
Bila sam Dalmatinka, iako je moja obitelj vukla korijene iz Norveške, pa ja jednostavno nisam mogla izreći "kuhinja" osim ako bih cijeli dan pisala priče pa sam se trudila više manje pravopisno pisati. Onda bi mi ta pravopisna rič jednostavno zapela u ustima.
Baba je sjedila u kužini i pravila kafu. Dida je vjerojatno već u polju, zaliva blitvu. Moj rakun Tyv je sjedio na stolu i grickao krekere.
- Dobro jutro baba. - nasmiješila sam se. - Jutro Tyv. -
- Jutro Nera. - osmijehnula se baba. - Sigurno ne želiš pričekat materu i ćaću? Znaš da dolaze sutra. -
Moji roditelji su bili pomorci. Zato ih nisam često viđala, ali sam zato bila neusporedivo najbolja plivačica u okolici i zato sam već odmalena znala jedriti i upravljati brodom. Nažalost, s automobilom nije bilo tako.
Iako sam htjela njih pričekati, znala sam da mi ekipa nebi dopustila.
Naime, odlazimo u Ameriku. Kao ono, mladi smo, oćemo viditi svita, maknit se odavde. Iako nismo svi bili iz Splita. Oni su sinoć došli ovamo.
- Neću. - kratko sam rekla. - Čut ćemo se mobitelom ili preko interneta. -
Baba je slegnula ramenima, poljubila me i gurnula mi sendvič u ruke. - To ti je za doručak. - obajsnila je. Onda mi je u ruke dala još tri mini sokića u tetrapacima i 4 jeftine limenke danskog piva koje se moglo nabaviti bilo gdje.
- Vidimo se baba. - zagrlila sam ju. - Pozdravi didu. -
Začula sam zvuk trube. To trube moji prijatelji. Brzo sam uzela Tyva u ruke i potrčala vani. Suvozačko je sjedalo bilo, kao i uvijek slobodno za mene. Znali su da ga jednostavno obožavam.

"Hajde Nera, požuri!" Vikala sam korz prozor, a Nera je trčala prema autu. Sjela se na suvozačko mjesto, uvjek je bilo rezervirano za nju.
"Krečemo?" pitala sam, ali nisam očekivala odgovor. Stisnula sam gas i krenuli smo. Nera je upalila radio i zasvirala je pjesma. Nakon 10 minuta vožnje, stigli smo do aerodroma. Ušli smo unutra.
"Tamo!" čula sam Niku kako viče i pokazuje prstom prema nekim ljudima koji su stavljali svoje kofere na vagu. Krenuli smo prema njima. Nakon sat vremena čekanja, ušli smo u avion. "Sjedalo 23!" rekla sam i krenula prema sjedalu. Pored mene je sijela Ela. Izvadila sam iz svoje torbe knjigu i počela čitati. Ubrzo smo krenuli.

- Jebenicaaa. - nacerila sam se. Vedrana je sjedila do mene. Jedva sam se uspjela izboriti za mjesto kraj prozora. Izgovor je bio da je ona letjela već par puta a ja ni jednom. Dosad sam uvijek jedrila ćaćinim optimistom i vozila njegov gumenjak. Doduše, često sam znala otići kod rodbine u Norvešku gdje sam uglavnom vozila maleni brodić.
- Kako su ljudi sitni! - nasmiješila sam se pogledavajući prema dolje. - Vidi ih Veki, vidi ih! Kako su sitni! Awww! -
Vedrana se nasmijala. Ja sam s djetinjom radošću gledala kroz prozor i svako malo opisivala mjesta. Zatim sam izvukla zbilja, zbilja, debelu bilježnicu, bez crta, uokvirenu u kožu. Papiri su u njoj malo požutjeli ali me to nije smetalo. Voljela sam ju jer je sadržavala moje crteže. Crteže mjesta koje bih posjetila. Voljela sam putovati. Zatim je tu bilo mnogo likova, zmajeva, vila i svega nerealnog. Joj kako sam voljela crtati. Tako sam i zarađivala, uglavnom.
- Ponijela si gitare, pretpostavljam? - upitala sam Vedranu kopajući po torbi tražeći olovku.
- Nera! Naravno da jesam! Pa kakvom me ti to smatraš? - uvrijeđeno me upitala. Zato sam joj i dala svoju gitaru da ju ponese. Znala sam da bih vjerojatno zaboravila. Možda i ne bih. Radi se o tako veličanstvenoj stvari. Sigurno ne bih. Ali ipak, slučaj je tražio opreznost.

5:29:40 ujutro. Čvrsto sam spavao.
20 sekundi kasnije neugodno glasna melodija alarma na upaljenom laptopu koji se nalazio na stolu kojih metar-dva udaljen od kreveta.
Ja sam se tek okrenuo u krevetu te pokrio glavu jastukom, u nadi da bi si smanjio buku.

Ekran laptopa se upalio.
- DIŽI SE!- glas se zaderao na mene - Zakasnit ćeš na let.-

Digao sam se iz kreveta te prišao laptopu.

- Tko te isprogramirao tako glasnog?- kažem češkajući se po glavi.
- Ti...- kaže sa daškom sarkazma u glasu - ...i profesor. O da, ostavio je poruku za tebe, Teo. "Napravio sam ti sendviče za put. Imaš flaširane vode u zamrzivaću. Žao mi je što te nisam mogao otpratiti do aerodroma. Ja i mama želimo ti sretan put i dobar provod."-

- Oh super, njegovi slavni niskokalorični hranjivi sendviči.- kažem i teško uzdahnem.
- Ti se prebaci u mobitel dok se ja spremim, Tony.-
- Odmah, šefe.- kaže i zasmijulji se. Ja sam na to sakolutao očima.

Obukao sam sivu majicu na kojoj je bio piratski kostur s velikim jezivim osmjehom i slamnatim šeširom i traperice.

Otišao sam u kuhinju do zamrzivača, zgrabio tri sendviča u jednu ruku i dvije boce vode u drugu. Vratio sam se u sobu i stavio ih u već punu putnu torbu.

Taman sam u nju spremao laptop kada me Tony prekinuo.
- Imaš poruku od Nere. Kaže da će svakog trena stati pred kuću.-
- Uvijek je imala savršeni tajming.- kažem na to i zakopčam torbu.

Primim torbu u jednu ruku, mobitel u drugu te krenem van iz kuće gdje me je već čekao auto.
Ušao sam unutra i, ne obazireći se na ostale u autu, zaspao sam.

Slijedećeg trena sam se probudio u avionu, sjedeći u sjedalu pokraj prozora.
- Kako sam dospio ovdje?- upitao sam se naglas.

- Dovela te čarobna vila! - kratko sam se okrenula prema Teu koji je sjedio iza mene i Vedrane, zbunjeno zureći pred nas. - Naravno, ja sam oduvik bila za to da idemo autom. Pustolovnije je. - nadodala sam. - I evo ti uvod nove priče. Dobila je pozitivne komentare od Veki i Dore. - gurnula sam mu dva ispisana papira u ruke. - I daj ju Tonyu da pročita. -

- Njega to ne zanima.- odmahnuo sam joj.
- ZAŠTO MISLIŠ DA ME NE ZANIMA!?- Tony se zaderao iz mobitela u mom džepu.
Izvukao sam mobitel iz džepa.
- To što sam kompjuterski program ne znači da nemam interese kao i svaka druga obična osoba. Ipak ste me programirali da se ponašam više kao prava osoba nego program.-
- Da, znam znam. Nemoraš se odmah pjeniti. - odvratim mu te stavim jedan od papira pred kameru mobitela.
Obojica smo stali čitati.

- I? Komentari? - upitala sam ih smiješeći se. - Onda? Hoću ocjenu. Zanima me. I molim bez komentara da pari kao mješavina Charlievih anđela i Bartimeja.

Ubrzo sam odustala od čitanja knjige i spremila je natrag u torbu.
"Nera dušo, kako ti misliš ići autom preko oceana?" pitala sam ju i nasmijala se.
"Oču i ja pročitat!" viknula sam i pogledala prema Teu koji je buljio u bijeli papir.
"Nemože. Pričekaj malo." odgovorio je, i dalje gledajuči u bijeli papir. Okrenula sam se prema Eli koja je kroz prozor gledala oblake. Počele smo zajedno smišljati kakve čemo sve gluposti napraviti kada stignemo.

- Ti znaš da ja znam upravljati brodom. - nacerila sam se. - Vi sjednete u auto a ja ću upravljat. - nasmiješila sam se.

- Ovo nema logike.- mrmljao sam si u bradu.
- Što?- začudila se Nera.
- Ovako- započne Tony- kao i uvijek, nema nikakvih pogrešaka u gramatici i pravopisu...
- Ali ti se radnja ne čini dobrom.- nastavim ga - Mafijaši se ne čine toliko opaki kakvi su u stvarnosti. Plus, policija definitivno nije tako glupa da bi nasjela na takve idiotske fore mafijaša.-

- Nemoj srat. - rekla sam hladno. - Isuse, pa to je obični fan fikšn. Snovi. Pisanje. Mašta. Moj doživljaj realnoga. Ovo je ko neki Ludulumov roman. - nadodala sam i istrgla mu papir iz ruke.

- Dobro, nemoj se ljutiti sad. Shvaćam te. Tvoje priče su kao moji izumi. Za oboje da se izradi treba mašte i ideje.- kažem joj pokušavajući na sebe ne navući njen gnjev.
- Nice move, slick.- došaptao mi je Tony.
- Ti da se nisi javljao!- kažem mu.

- Slušaj. U mene nema realnosti. Ja sam umjetnica. Ne znanstvenica. Ja crtam, pišem, sviram. Ja ne poznam vaše znanstvene granice. - objasnila sam mu. -Ja i ti na sve gledamo... drukčije. - rekla sam i pružila mu natrag papir. - Dodaj to Stelli. -

Kako sam dodavao Stelli papir, Tony mi je počeo nešto šaptati.
- Hoćeš im pokazati?-
- O da, potpuno sam zaboravio na to.- došaptao sam mu natrag.

Iz džepa izvadim sunčane naočale.